Hrkanje-neugodan zvucni efekat ili ozbiljan simptom

Iako je hrkanje često predmet podsmijeha, nije smiješno, pogotovo ne onima koji noćima ne spavaju ili se bude zbog nedostatka zraka

Rješavanje pozadinskog uzroka
Liječenje ima konzervativni dio, koji, među ostalim, uključuje i smanjenje eventualnog viška tjelesne težine, promjene u životnim navikama, piću i prehrani, te kirurški dio koji se odnosi na korekciju anatomskih i drugih promjena u usnoj šupljini i ždrijelu, kao što su spušteno mlohavo meko nepce, uvećana resica, povećane tonzile, deformacije u nosu i ždrijelu...

Konzervativni pristup - Dosad je napravljeno više od 300 različitih naprava koje su pacijenta trebale riješiti hrkanja. Mnoge od njih varijacija su prastare ideje lijepljenja kamena na leđa hrkača, što prisiljava spavati na boku ili trbuhu. Druge su varijacije držača za bradu koji uza zatvorena usta drže bradu pomaknutu naprijed i smanjuju zapadanje jezika prema ždrijelu. Na sličan način djeluju i razni ovratnici slični Schanzovu ovratniku. Sljedeći tip pomagala su nosno-ždrijelni i usno-ždrijelni tubusi (cijevi) koji pomažu gurati jezik prema naprijed kao i mnogi tipovi držača vilice koji se nose kao zubne proteze. Kod teških slučajeva apneje preporuča se spavanje s maskom preko koje se malim, uz postelju smještenim kompresorom upuhuje zrak u ždrijelo (primjena kontinuiranoga pozitivnog tlaka zraka, tzv. CPAP). No, upitna je ugodnost nošenja tih pomagala i navika nošenja u snu jer, prema riječima pacijenata, izazivaju nelagodu pri spavanju i otežavaju usnivanje pa stoga nisu dobro prihvaćene.
Uz mehanička pomagala patentirane su i razne elektroničke sprave koje reagiraju na zvuk ili vibraciju hrkanja i šalju pacijentu koji hrče neugodne stimuluse, struje ili vibracije. Budući da je hrkanje nevoljno i nesvjesno ponašanje, ove sprave nemaju gotovo nikakav učinak, ako se izuzme onaj da hrkač svjestan nelagode tih stimulusa odgađa spavanje.
Blagim stupnjevima hrkanja mogu pomoći sljedeći postupci:

* uvesti tjelovježbu kao životni stil radi jačanja napetosti mišića i smanjenja tjelesne težine
* izbjegavati konzumiranje alkohola tri sata prije odlaska na spavanje
* prije odmora ne uzimati lijekove za smirenje i spavanje, kao ni antihistaminike
* spavati na boku radije nego na leđima
* namjestiti krevet tako da je uzglavlje malo podignuto
* pokušati staviti ovratnik koji nije neudoban, a u snu pridržava bradu od zapadanja unatrag
* izbjegavati jastuke koji savijaju vrat.

Operativno liječenje - provodi specijalist otorinolaringolog na ORL odjelu (i na Klinici za ORL, KB Sestara milosrdnica u Zagrebu). U lakšim slučajevima hrkanja i opstruktivne apneje usmjereno je na rješavanje zapreke disanja kroz nos (eventualnom korekcijom nosne pregrade, odstranjenjem nosnih polipa i sl) i zapreke u ustima i ždrijelu (operativnim odstranjenjem viška sluznice mekog nepca, skraćenjem produžene nepčane resice, odstranjenjem tonzila). Kirurški zahvat koji ima najviše uspjeha kod OSAS-a i "teških" hrkača, a teži ožiljnom učvršćivanju mekog nepca, naziva se uvulopalatofaringoplastika (UPPP). Na Klinici za ORL KB Sestara milosrdnica zahvat se može izvesti klasičnom operativnom metodom, laser asistiranom operacijom ili radiofrekvencijskom metodom. Operacija zahtijeva kratkotrajan boravak u bolnici od nekoliko dana.
Hrkanje i opstruktivno disanje kod djece nikad nije normalno. Ako se ne nađu drugi posebni uzroci, tada tonzilektomija i adenoidektomija (operacija treće mandule) dovodi do dramatičnog olakšanja disanja te pridonosi zdravlju djeteta.
U teškim slučajevima opstruktivne apneje koja prijeti komplikacijama u sklopu kojih može biti ugrožen život, primjenjuju se složeniji operativni zahvati koji uključuju korekciju položaja jezika i jezične kosti, ponekad donje (vrlo rijetko i gornje) čeljusti.

Postoji uzrečica: "Smij se i s tobom će se smijati cijeli svijet. Hrči i spavat ćeš sam". Hrkanje nije smiješno, pogotovo ne onima koji zbog toga noćima ne spavaju ili se bude zbog nedostatka zraka. S obzirom na to da može dovesti do ozbiljnih poremećaja srčanožilnog i dišnog sustava, ali i ozbiljnih problema u odnosima među ljudima i unutar obitelji, ne smije ga se negirati niti podcjenjivati. Srećom, danas je uz napredak medicine u razumijevanju uzroka nastanka i mehanizama tog poremećaja spavanja, moguća odgovarajuća medicinska pomoć koju svakako treba potražiti kod svog liječnika, otorinolaringologa i neurologa.